“Svako pravo umjetničko djelo ima onoliko aspekata koliko ima i gledalaca.”
(Roman Ingarden)
Četvrtog dana Festivala, u izvođenju Centra za razvoj umjetnosti “Hellaephoria” i JU “Zahumlje” – Nikšić, igrana je predstava „Ko je ubio princezu Mond”, autorski projekat Vladimira Kosića.
![](https://centarbp.com/wp-content/uploads/2022/06/SV_7166-1024x683.jpg)
Razgovor sa Vladimirom Kosićem je vodio istaknuti crnogorski novinar i publicista, Vanja Kovačević.
Gledajući ovu monodramu, čovjeku kroz glavu prolazi dosta misli i asocijacija. Monodramska forma rijetko učestvuje na ovom Festivalu i dobro je što smo ove godine imali i tu strukturu. Jedna od asocijacija je bila borba između strukturalista i poststrukturalista, na djelu smo vidjeli nemogućnost zatvaranja priče, priča je prepuštena gledaocima i završava se u svima nama, kazao je Vanja Kovačević u uvodu, a onda pitao i suštinsko pitanje, ono o motivima nastanka djela?
Vladimior Kosić se zahvalio na gostoprimstvu i izrazio zadovoljstvo zbog učešća na Festivalu. “Ovo je prva repriza nakon premijere, premijera je prošla tiho, igrana je na maloj sceni i falilo je publike. Sinoć sam se osjetio drugačije, osjetio sam reakciju publike, razmijenili smo energiju i uživao sam”, kazao je Kosić.
![](https://centarbp.com/wp-content/uploads/2022/06/SV_7157-1024x683.jpg)
Drama podsjeća na mnogo toga, ja sam tu prepoznao Džojsa, Muzila, Bernharda, Vajlda, Poa itd. Ima tu dosta i demenskog, možda upravo onoga što se nalazi na dnu svih nas, kazao je Kovačević.
Veliki uticaj na nastanak ove monodrame su imale horor priče i možda najviše ona najbolja među njima “Bogorodičina crkva u Parizu”. Takva vrsta pričanja služi da se pokaže da je u ljudskom rodu moguća i devolucija, ne samo evolucija, čovjek je sklon i nazadovanju. Jedan od sličnih primjera je drama “Gospoda Glembajevi”, gdje pratimo priču u kojoj ružni događaj iz prošlosti proizvodi ubistvo u budućnosti. Moj junak je duboko truo u duši, njegove mane i psihološke i moralne su nepopravljive. Takođe je bitan kontekst u kojem se događa radnja, i direktno je vezna sa vremenom u kojem živimo. Kontekst priče jeste strašan iako nekada izgleda da je sve dobro, kao u Hakslijevom “Vrlom novom svijetu”. Taman kada smo blizu rješenja i mislimo da smo stigli do boljitka, ispostavi se da smo trčali za zmajevima, zaključio je Vladimir Kosić.
![](https://centarbp.com/wp-content/uploads/2022/06/SV_7159-1024x683.jpg)
Nakon toga je iz publike uzeo riječ prof. dr Dragan Koprivica koji je predstavu pohvalio, ali i dao određene sugestije sa željom da ista bude još bolja na sljedećim igranjima.
Razgovor je nastavljen korisnim komentarima članova žirija koji na ovogodišnjem Festivalu radi u sastavu: dramaturškinja Jovana Bojović i glumci Branka Otašević i Izet Mulabegović