“Svako pravo umjetničko djelo ima onoliko aspekata koliko ima i gledalaca.”

(Roman Ingarden)

Četvrtog dana Festivala, u izvođenju Centra za razvoj umjetnosti “Hellaephoria” i JU “Zahumlje” – Nikšić, igrana je predstava „Ko je ubio princezu Mond”, autorski projekat Vladimira Kosića.

Razgovor sa Vladimirom Kosićem je vodio istaknuti crnogorski novinar i publicista, Vanja Kovačević.

Gledajući ovu monodramu, čovjeku kroz glavu prolazi dosta misli i asocijacija. Monodramska forma rijetko učestvuje na ovom Festivalu i dobro je što smo ove godine imali i tu strukturu. Jedna od asocijacija je bila borba između strukturalista i poststrukturalista, na djelu smo vidjeli nemogućnost zatvaranja priče, priča je prepuštena gledaocima i završava se u svima nama, kazao je Vanja Kovačević u uvodu, a onda pitao i suštinsko pitanje, ono o motivima nastanka djela?

Vladimior Kosić se zahvalio na gostoprimstvu i izrazio zadovoljstvo zbog učešća na Festivalu. “Ovo je prva repriza nakon premijere, premijera je prošla tiho, igrana je na maloj sceni i falilo je publike. Sinoć sam se osjetio drugačije, osjetio sam reakciju publike, razmijenili smo energiju i uživao sam”, kazao je Kosić. 

Drama podsjeća na mnogo toga, ja sam tu prepoznao Džojsa, Muzila, Bernharda, Vajlda, Poa itd. Ima tu dosta i demenskog, možda upravo onoga što se nalazi na dnu svih nas, kazao je Kovačević.

Veliki uticaj na nastanak ove monodrame su imale horor priče i možda najviše ona najbolja među njima “Bogorodičina crkva u Parizu”. Takva vrsta pričanja služi da se pokaže da je u ljudskom rodu moguća i devolucija, ne samo evolucija, čovjek je sklon i nazadovanju. Jedan od sličnih primjera je drama “Gospoda Glembajevi”, gdje pratimo priču u kojoj ružni događaj iz prošlosti proizvodi ubistvo u budućnosti. Moj junak je duboko truo u duši, njegove mane i psihološke i moralne su nepopravljive. Takođe je bitan kontekst u kojem se događa radnja, i direktno je vezna sa vremenom u kojem živimo. Kontekst priče jeste strašan iako nekada izgleda da je sve dobro, kao u Hakslijevom “Vrlom novom svijetu”. Taman kada smo blizu rješenja i mislimo da smo stigli do boljitka, ispostavi se da smo trčali za zmajevima, zaključio je Vladimir Kosić.

Nakon toga je iz publike uzeo riječ prof. dr Dragan Koprivica koji je predstavu pohvalio, ali i dao određene sugestije sa željom da ista bude još bolja na sljedećim igranjima.

Razgovor je nastavljen korisnim komentarima članova žirija koji na ovogodišnjem Festivalu radi u sastavu: dramaturškinja Jovana Bojović i glumci Branka Otašević i Izet Mulabegović