“Ode, a niti je kafu popio, niti je koga ubio”

(Slobodan Simić: Ordinacija)

Trećeg dana Festivala, u izvođenju Dramskog studija “Entuzijasti” srednje Ekonomsko –  ugostiteljske škole iz Bara, igrana je predstava „Ordinacija” po tekstu Slobodana Simića, a u režiji Ivane Kecojević i Marijane Savićević uz asistente Davuda Bahovića i Andreja Kalašića.

Pored voditelja razgovora Vanje Kovačevića, u razgovoru su učestvovali Ivana Kecojević, Marijana Savićević, Davud Bahović i Andrej Kalašić.

Prvo pitanje je kao i uvijek, ono suštinsko, a odnosi se na motive nastanka predstave, ili jednostavno zašto?

Ljubav je naš osnovni pokretač, naš dramski studio radi već dugi niz godina i u Baru smo prepoznati po svojim dramskim ostvarenjima. Nijesmo prvi put ni u Bijelom Polju, ponijeli smo divna iskustva sa ovog festivala. Idejni pokretač predstave je učenik Davud Bahović, koji je gledajući igranje ovog djela došao sa idejom da i mi pripremimo predstavu po istom tekstu, uz minimalne izmjene. U prvom planu su nam uvijek bile ideje učenika, što se jasno vidi i realizacijom ovog projekta, zaključila je Ivana Kecojević.

Drama koju ste odigrali je prije svega komedija, ali je istovremeno i opomena u odnosu na vrijeme kojem živimo, i da li ste imali u vidu odnos čitave priče sa vremenom u kojem živimo? Pitao je Vanja Kovačević.

Nijesmo slučajno odabrali komediju, cilj je i bio da nasmijemo publiku, pogotovo nakon teškog perioda bezizlaznosti zbog pandemije. Cilj je bio da mi uživamo u procesu stvaranja, ali i publika. Sve smo radili zajedno sa učenicima i saslušali sve sugestije, timskom igrom smo došli do rezultata. Na kraju vjerujem da smo napravili predstavu koju je svako mogao gledati iz svog ugla, tumačiti njene slojeve i pozadinu, kazala je Marijana Savićević.

Od Davuda Bahovića je krenula ideja da se ovaj tekst postavi na scenu, što je odlično, ono što nas ovdje interesuje je proces rada? Kazao je Vanja Kovačević.

Naš dramski studio radi već petnaestak godina, zbog pandemije i zatišja koje je uslijedilo, nijesmo radili ništa, ustvari smo radili kratkometražne filmove na temu bolesti zavisnosti i nakon toga je svima trebala komedija, kazao je Davud Bahović.

Ono što je jedan od važnih podslojeva je priča o teorijama zavjere. U predstavi imamo ekstremnu situaciju pacijenta koji u ordinaciju ulazi sa pištoljem, koliko je to za vas bilo izazovno? pitao je Vanaj Kovačević.

Nije izazovno kao što izgleda, jer mi zapravo odrastamo u takvoj sredini. Moj lik je bilo lako spremiti, bilo je dovoljno da izađem na ulicu i posmatram. Kada sam ušao u lik osjetio sam jaku emociju i moć, jer tu nema prostora za empatičnost, zaključio je Andrej Kalašić.   

Razgovor je nastavljen korisnim komentarima članova žirija koji na ovogodišnjem Festivalu radi u sastavu: Jovana Bojović, dramaturškinja, Branka Otašević, glumica i Izet Mulabegović, glumac.