Druge festivalske večeri, nakon predstave „Par godina za nas“ odigrana je još jedna predstava iz Nikšića, „Pravi Zapad“ po tekstu Sema Šeparda i u režiji Milana Erakovića.
Razgovor je vodio istaknuti crnogorski novinar Vanja Kovačević, a u razgovoru su učestvovali , glumci Vaso Lalićević i Helena Jovanović, kao i reditelj i glumac Milan Eraković.
Vanja Kovačević je razgovor započeo suštinskim pitanjem o motivima nastanka predstave.
„Predstava je nastala iz čiste ljubavi prema pozorištu, tražili smo tekst koji ima dva lika i koji ćemo moći zajedno da radimo Vaso Lalićević i ja. Sem Šepard mi je tada kao pisac bio nepoznat, ali smo istražujući došli do teksta „Pravi zapad“ i odlučili da radimo upravo na njemu. Takođe, rad na ovoj predstavi sam vidio kao vježbu i pripremu za sve što slijedi na studijama režije, koje ću pokušati da upišem ove godine.“ Kazao je Eraković.
„Htjeli smo sebi da damo izazov, kako rediteljski, tako i glumački. Od početne ideje da sami napišemo tekst smo došli do teksta Sema Šeparda. Sam naslov teksta „Pravi zapad“, kao prve stranice koje sam pročitao bile su dovoljne da znam da je to ono što tražimo. Kasnije sam našao snimke igranja ovog teksta na Brodveju, kao i širom svijeta, i tada sam ustvari shvatio da smo se upustili u veoma ozbiljan posao, jer smo htjeli nešto naše i originalno, ako je to uopšte moguće.“ Kazao je Vaso Lalićević.
Jednostavnost Sema Šeparda ispod prvog sloja krije izuzetne dubine, pored osnovne teme o sukobu dva brata, kroz dramu se, mada ne toliko eksplicitno, provlači još bitnih tema.
Akterima je bilo veoma bitno što su dijalozi kod Šeparda istiniti i stvarni i djeluju jednostavno, pa im samim tim omogućavaju opuštenost i spontanost na sceni. Složenost odnosa između dva brata koji, kako se drama razvija bivaju sve jasniji su fenomenalno osmišljeni. Samo istraživanje, čak i čitanje autobiografije Sema Šeparda je doprinijelo da dramu još bolje razumiju i dožive, te prepoznaju biografska preklapanja u njoj.
Lik majke u predstavi je lijepo osmišljen i realizovan od strane glumice, Helene Jovanović. Sve ono što bismo od nje očekivali, ustvari i ne dobijemo, jer ona zapravo nije kontrateža problemima koje prave njeni sinovi, ona je na neki način veoma groteskan lik.
Razgovor je završen komentarima članova žirija, uputima i savjetima koji bi mogli unaprijediti predstavu.