“Ja ti nudim ovu dramu jer znam da je beskorisna”

(Vukić Antović: Besmrt u Kopenhagenu)

Drugog dana Festivala, u izvođenju JU Gimnazije “Stojan Cerović” – Nikšić  igrana je predstava „Besmrt u Kopenhagenu” po tekstu i u režiji Vukića Antovića, uz mentorstvo Velike Perutović.

Pored voditelja razgovora Vanje Kovačevića, u razgovoru je učestvovao dio ekipe koja je
realizovala predstavu. Tu su bili reditelj i scenarista Vukić Antović, kao i ostali akteri predstave.

Razgovor je počeo riječima glumca Predraga Vukojevića koji je rekao da zemlja koja ima ovakvu budućnost, pritom misleći na malde ljude koji su realizovani predstavu, treba da bude mirna i ponosna.

Vanja Kovečević se priključio pohvalama, te dodao da je Vukićev tekst fenomenalan uz pregršt asocijacija, od Fernanda Pesoe, Saramaga, Brane Petronijevića, Getea, Frojda, pa do Spinoze… Projekat je na granici igrivosti, vrlo je težak za igranje, prije svega zbog strukture koja nije klasična dramska, zapravo je puna dugih monologa, toliko da u drami postoji i monodrama.   Prvo pitanje, kao i uvijek, bilo je ono o motivima nastanka predstave. Vukić je kazao da je proces pisanja išao lako, ali sve što je prethodilo tome, emotivni, duhovni, metafizički proces koji se odvijao u mojoj glavi je bio dosta kompleksan i naporan.  Na kraju se iz tih razmišljanja izrodila drama. Ne znam zašto, možda je odrgovor u pitanjima koja sebi postavljma, a to su odakle dolazimo, ko smo i kuda smo se zaputili?  To su zapravo tri osnovna pitanja koja sublimiraju sve ono što je čovjek. Ova drama se u podnaslovu zove i “Kvantno ezoterična drama” i eksperimentalnim putem sam htio da dokažem kako teorije kvantne fizike, književnost i stvarnost imaju analogije. Suština drame se jedino može razumjeti iz interpretacija teorija kvantne fizike, pa otuda i podnaslov.

U predstavi postoje veoma zahtjevne replike koje glumci izgovaraju, jedna od njih je “mi nismo sposobni da stvorimo svijet”, ali nasuprot tome smo uvdjeli da su glumci sposobni da stvore svijet, pa bih zamolio Matiju Gredića, koji je izuzetno odigrao ulogu da mi nešto kaže o njegovom susretu sa tekstom i fascinantnoj igri u dijelu predstave koji je bio i monodrama u drami?

Mogu da krenem od toga da je originalni scenario bio obimniji, ustvari je moj monolog u početku imao deset strana ali smo na kraju uzeli suštinu, pa smo sve sveli na pet strana teksta. Tekst je klizio, i tu je vjerovatno uticalo moje dugo poznanstvo sa Vukićem, sve napisano je bilo jasno, samo je ostalo pitanje, kako sve to odigrati. Zajedno smo radili, brusili tekst i dobili jedan gotovi produkt, kazao je Matija Gredić.

Ostali glumci su jasno istakli lijepo iskustvo rada na predstavi, uz trud, predanost i ljubav su odličan tekst doveli do odlične predstave. 

Iz publike su govorili Aco Srdanović i prof. dr Dragan Koprivica koji su pohvalili predstavu. Pored njih su savjjete i pohvale uputili i članovi žirija.