Jedna od najgledanijih predstava Bosanskog narodnog pozorišta Zenica ”Tri dana”, koju je prema tekstu češkog autora Romana Sikore režirala Tanja Miletić -Oručević, biće izvedena na sceni bjelopoljskog Centra za kulturu u nedjelju, 12. maja, sa početkom u 20.00 časova.
U predstavi igraju: Nusmir Muharemović, Snežana Vidović, Zlatan Školjić, Siniša Vidović i Adem Smailhodžić. Dramaturgiju predstave potpisuje Nedžma Čizmo. Scenografiju i kostimografiju uradila je Sabina Trnka, a muziku Husein Oručević.
Cijena ulaznice je 3,00€
Ulaznice se mogu kupiti na biletarnici Centra za kulturu 9. i 10. maja, u periodu od 11.00 do 12.00 časova, a na dan izvođenja predstave od 19.00 do 20.00 časova.
Prema riječima Nedžme Čizmo, dramaturškinje predstave, autor dramskog teksta Tri dana, Roman Sikora, sam je tekst žanrovski determinirao kao crnu komediju, ali je proces postizanja komičkog efekta dosta složen, a humor je često korišten kako bi se sam lik, ali i publika, „odmakli“ od – u suštini – teške, realne i tragične sudbine glavnog lika.
Priča „prati“ Gospodina B., koji, u veoma kratkom vremenskom periodu, od uspješnog bankara postaje beskućnik i umire na ulici, sam, bez ičije pomoći. Lik nam, već u uvodu, kaže da je mrtav, a u nastavku pratimo rekapitualaciju njegovog „uspješnog” života.
Ovakav princip dedramatizacije,dakle: retrospekcija i najave onoga što ćemo gledati, dramaturški je model koji je često koristio Bertolt Brecht u svojim komadima. Upotreba takvog modela kod publike proizvodi manje emocionalne involviranosti u samu priču i teže poistovjećivanje sa glavnim likom. Upravo to i jeste cilj u ovoj predstavi: ne saosjećati sa Gospodinom B., nego se istinski zapitati kakav je to svijet iz kojeg on dolazi, čiji je on proizvod, posljedica čega je takva njegova sudbina.
Riječ rediteljkeGospodin Ble ili O usponu i padu kapitalističkog sna
Roman Sikora piše kombinaciju srednjovjekovnog moraliteta (gdje je Everyman savremeni kapitalistički entuzijast) i brechtovskog poučnog komada (u kom pokazuje društvene mehanizme koji oblikuju sudbinu svakog pojedinca). Pri tome stvara autentičan jezik likova, zapis savremene krize verbalnog i izražajne disfunkcije u medijalnom svijetu. Cijela stvar je prepuna komičnih elemenata i potencijalno ogromne igrivosti i teatralnosti. Prava dramska poslastica, s kakvom se – nažalost – ne susrećemo tako često u ovom dobu postdramskog, vladavine adaptacije, dokumenta i glumačke improvizacije.
Glavni lik i narator istovremeno (izuzetno zahtjevna uloga koju sjajno tumači Nusmir Muharemović) Gospodin B. je ogroman poklonik kapitalizma. Toliko gorljiv da i kad izgubi sve, vlasništvo i bankarsku karijeru i završi kao beskućnik ispod mosta drži drugim beskućnicima seminare o osnovnim stubovima kapitalizma. Tako je velika njegova vjera u, „homo fabera“ i tržišnu utakmicu da počinje funkcionisati kao luda, naivac kog varaju sitni prevaranti. Njegov konačni pad – situacija u kojoj s razbijenom glavom i slomljenom nogom umire tri dana na ulici pred očima ravnodušnog društva – samo je krajnja konsekvenca tržišne utakmice u kojoj je izgubio.
Vrijedi napomenuti da se taj događaj – umiranje beskućnika na ulici u centru Praga uz potpunu ravnodušnost okoline i nedostatak bilo kakve pomoći – stvarno dogodio i dao autoru impuls da napiše ovaj dramski tekst. Taj je anonimni nesretnik po svoj prilici bio ukrajinski imigrant. Međutim, Sikora je dramski pisac mnogo šireg dometa i općenitijeg pogleda od ove pojedinačne epizode. Razvivši priču u pripovijest o padu na dno života jednog običnog bankarskog službenika, koji je zbog zdravstvenih problema ispao iz kolosijeka života kapitalističkog građanina, on i tu šokantnu sliku društvene otuđenosti tumači, brehtovski razlaže i stavlja u precizan socijalno-politički kontekst.
Moguće je u Bosni i Hercegovini danas tvrditi da mi ne živimo u ovako razvijenom obliku liberalnog kapitalizma i da naše društvo nije toliko surovo i otuđeno. Ali život u ovakvom sistemu je buduća neminovnost. Zar nisu sva obećanja lijepe budućnosti naših političara puna vjere u blagodeti liberalnog kapitalizma? Zar ne postoji – makar i ne uvijek do kraja osviješten – društveni konsenzus o kapitalizmu kao „najboljem od svih sistema“?
I, ako nismo svi mi danas gospodin B., bićemo sutra. I da – čuvajte koljena! – Tanja Miletić-Oručević, rediteljka.
