“Dajte mi bilo koji prazan prostor i dva čovjeka u njemu, jednog na sceni drugog u gledalištu i ja ću od toga napraviti pozorište”
(Prazan prostor: Piter Bruk)
Prvog dana Festivala, odmah nakon izložbe istaknute crnogorske slikarke Tijane Gordić, i nakon samog otvaranja tokom kojeg su se publici obratili domaćini, glumac Moamer Kasumović, direktor Centra za kulturu Milko Kovačević i predsjednik Opštine Bijelo Polje, Petar Smolović, odigrana je predstava “Danilo” u izvođenju Bjelopoljskog pozorišta po tekstu i u režiji prof. dr Dragana Koprivice. Komad obrađuje dan iz života porodice čiji član je istaknuti pisac Danilo Kiš. Drama je porodična i u postmodernističkom maniru se prevashodno bavi sukobima između likova, sukobima prošlosti i sadašnjosti (budućnosti), odnosom fikcije i fakcije, pitanjem krivice…
Pored voditelja razgovora Vanje Kovačevića, u razgovoru je učestvovao dio ekipe koja je
realizovala predstavu. Tu je bio reditelj i scenarista prof. dr Dragan Koprivica, i mladi glumci: Milica Jeremić, Sara Kurgaš i Mihailo Drobnjak.
Razgovor je počeo suštinskim pitanjem o motivu nastanka predstave? Koprivica je kazao da je predstava prvi put igrana prije dvanaest godina, sa veoma sličnim glumačikm sastavom. Ideju o ponovnom igranju su pokrenuli direktor Centra za kulturu Milko Kovačević i glumica Slađana Bubanja Merdović. Dodao je da su bjelopoljski glumci sami odlučili da u predstavi igraju i mlade glumačke nade poput Milice Jeremić, Sare Kurgaš i Mihaila Drobnjaka. Uključujući mlade glumce kao i povratkom glumice Nele Teržić ansamblu je dat novi zamah koji ih izjednačuje sa profesionalnim ansamblima. Predstava koja je igrana prije dvanaest godina je tada pokupila sve bitne nagrade na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju, kao i na Festivalu u Trebinju. U tolikom vremenskom razmaku je predstava sazrela i danas je sigurno bolja. Posebno bih izdvojio Jusufa Bajramspahića koji je napravio sasvim drugačiju ulogu, dosta bolju i po mom mišljenju frapantnu. Takođe treba napomenuti da za uloge “Editine majke” odnosno “kćerke” postoje alternacije tj. za obije uloge su se spremale Sara Kurgaš i Milica Jeremić. Svi su dali maksimum i bila mi je čast što ponovo radim sa Bjelopoljcima, kazao je Koprivica.
Jako zanimljiva mi je bila jedna od ključnih misli vezana za poetiku Danila Kiša, naime, Danilo Kiš sve što je napisao u životu napisao je iz pozicije stida, ne sopstvenog, već stida zbog onoga što se desilo u dvadesetom stoljeću. Stoga, bitno je da razumijemo da se i ova predstava bavi pojmom krivice, i to krivicom bez krivice, o čemu nam govori lik Eduarda, Danilovog oca.
Režiser i scenarista je još istakao da je ovom predstavom htio da napravi himnu crnogorskoj porodici, himnu Crnoj Gori, ljubavi prema Crnoj Gori koju današnje potrošačko društvo ostavlja na margini. U suštini, predstava je moja priča, priče o krivici oca nema kod Kiša, ali je nakalemljena na detalje iz Kišovog života kao i na Kišovu poetiku.
Dragan Koprivica na zanimljiv način fokus prebacuje na lik majke Milice Dragićević. Stub porodice u Crnoj Gori je majka, lik majke koji sjajno igra Slađana Bubanja Merdović je na neki način i protagonista. Pitanje je, zbog čega je težište sa Eduarda Sama prebačeo na lik Milice Dragićević? Pitao je Vanja Kovačević.
Za mene je žena osnov kosmosa i svakog pravog sociuma, ona je pokretač svega dobrog. Žena u Crnoj Gori nema pravo da pogriješi, htio sam da napravim himnu za crnogorsku majku, htio sam da pokažem da bez žene nema porodice, zaključio je Dragan Koprivica.
Mladi glumci su se usaglasili oko toga da je sa prof. dr Draganom Koprivicom bilo zahtjevno i teško raditi. Istakli su da su ranije igrali samo u dječijim predstavama te da je ovoga puta bilo ozbiljnije i drugačije, da im je zadovoljstno što su glumili sa izvrsnim glumcima i sarađivali sa profesorom Draganom Koprivicom.
Iz publike se javio Aco Srdanović koji je Dragana Koprivicu pitao, zbog čega Danilov odnos sa ocem nije više razrađen, zapravo je dosta jači odnos kćerke i oca, a predstava se zove “Danilo”? Znamo da je Danilo Kiš mnoga svoja djela posvećivao ocu. Otac je ključno uticao na Danilovo stvaralaštvo, toliko da je svoj odnos sa ocem zvao “naukom rastajanja”, zaključio je Srdanović. Koprivica je kazao da bi sa njegove strane bilo veoma pretenciozno da daje suštinu Kiša. “Danilo je bio polazna tačka moje priče. Predstava se mogla zvati bilo kako, predstavi se može dati naziv koji nema veze sa njenom suštinom, naslov bi mogao biti zamka, i on ne smije biti u fokusu”, zaključio je Koprivica.
Razgovor je nastavljen korisnim komentarima članova žirija koji na ovogdišnjem Festivalu radi u sastavu: Jovana Bojović, dramaturškinja, Branka Otašević, glumica i Izet Mulabegović, glumac.