“Koga ćemo sad da maltretiramo?”
(Dragan Koprivica: Mogu li vam pomoći?)

 

Sedmog dana Festivala, u izvođenju Studentskog teatra – Podgorica, igrana je predstava “Mogu
li vam pomoći?”, po tekstu i režiji Dragana Koprivice.

Sa Vanjom Kovačevićem, u razgovoru je učestvovao reditelj i scenarista predstave prof. dr
Dragan Koprivica i glumica Sanja Veličković Radonjić.

Sudbinu jednog od najznačajnijih dramatičara XVII stoljeća, odredila je njegova osobina. Naime
Pjer Kornej je bio projektovan da postane pravnik, međutim njegova velika stidljivost ga je
odvela na drugu stranu. Umjesto da postane vrhunsti pravnik, postao je dramski pisac čije djelo
zaista stoji kao nezaobilazno u istoriji svjetskog teatra. U jednom pismu koje je pisao povodom
svojih djela, rekao je da su prva tri čina njegove pozorišne iluzije zapravo potpuno drugačija od
četvrtog, pogotovo od petog. Prvi je zamišljen kao prolog, naredna tri su zamišljena kao
komedija, a posljednji kao tragedija. Čini mi se da sve to ima veze sa predstavom koju smo
gledali sinoć “Mogu li vam pomoći?”. Pozivanje na Korneja nije slučajno, upravo on u pozorišnim iluzijama tretira temu pozorišta u pozorištu. Kazao je u uvodnom obraćanju voditelj Vanja Kovačević.

Svaki razgovor počinjemo naizgled banalnim, ali ustvari suštinskim pitanjem, a to je pitanje o
motivima nastanka predstave, pitanje zašto? Pitao je Kovačević.

Konkretan povod nastaje u Crnogorskom naradnom pozorištu. Jedne prilike dok sam bio tamo,
dočekale su me hostese koje su bile veoma ljubazne, pristojne, uslužne, i naravno da su mi
prišle sa pitanjem mogu li vam pomoći? U svoj toj njihovoj ljubaznosti ja sam se zapitao, šta bi
bilo da mi jedna od njih tresne šamarčinu i da me počne maltretirati? Tako je nastala ideja o
predstavi. U traganjima za novim temema. Čini mi se da čitav ovaj projekat nosi svježinu zbog
nove teme. Cilj je bio i suočiti gledaoce na sceni sa gledaocima u sali, mislio sam da je to dobar
način da se ukine rampa između gledalaca, tako što će gledaoci biti okrenuti gledaocima. Želio
sam da kroz moje čitanje “Godoa” prikažem i dvije pomjerene svijesti, dvije hostese koje su
iskliznule iz domena klasičnoga uma, dolazeći do soliranja koje je pozorišno, kazao je Dragan
Koprivica.

Čini mi se da naslovna rečenica, “mogu li vam pomoći?” negdje ipak govori o nemoći i želji da se
ne pomogne. Onda smo došli do zanimljive situacije da ste tu rečenicu preokrenuli u njenu
suprotnost, zbog čega? Zanima nas i zašto gotovo uvijek insistirate na ironiji? Pitao je voditelj.

Naime, mislim da ta poruka zvuči blagorodno, osjeća se želja da se nekome pomogne. Ironijom
sam iskazao kako se najblagorodnije poruke mogu pretvoriti u vlastitu suprotnost i dovesti do
sarkazma. Ovo pitanje zvoni i u današnjem, našem društvu, jer smo svi u poziciji da nas neko
pita to pitanje, a na kraju nam ne pomogne. Mislim da je ova misao višeznačna upravo u
današnjem trenutku, ona koincidira sa nekim savremenim trenutkom Crne Gore. Ironija je
dominantna u mom radu. U srpskoj književnosti Nušić ostaje zapamćen kao dominantna ličnost
kroz svoj humor i satiru, kao i Jovan Stetija Popović. Samo sam pratio književni, dramski trend u
domaćoj i svjetskoj drami. Korz ironiju se javlja smijeh, a rečeno je da se smijehom najbolje
opraštamo od prošlosti, kao i od svojih mana. To je iscjeliteljski momenat pri kojem nakon
trijumfa pravde nad pokušajem da afimišemo negativne likove doživimo relaksaciju, i onda smo sposobniji da te likove trpimo u svakodnevnom životu, jer im se neko makar malo osvetio na sceni.

Glumica Sanja Veličković Radonjić se prilokom obraćanja zahvalila Bijelom Polju i Festivalu
dramskih amatera Crne Gore na divnom dočeku. Pohvalila je i publiku. Istakla je da je kao
srednjoškolka bila dio glumačkog ansambla bjelopoljskog pozorišta, nakon toga je prestala da
glumi i okrenula se književnosti i slikarstvu. Kazala je glumica.

Jedna znakovita i upečatljiva rečenica iz predstave kaže:”pozorište je pravi rudnik sreće i treba
ga čuvati od ovako bezobraznih hostesa”. To i jeste protest Dragana Koprivice i želja da se ukaže
na pravi smisao pozorišta bez obzira koliko bilo loših stvari u njemu. Kazao je Kovačević.

Za mene je pozorište svojevrsno svetilište u kojem se na sceni mogu pokazivati nečiste stvari, ali
pozorište bez obzira na sve ostaje nešto najčistije što može da postoji. Celj predstave je bio i da
prikaže kako se jadan dio publike ponaša u gledalištu, nekima zvone telefoni, neki razgovaraju,
neko galami, ili na kraju spava. Kazao je Dragan Koprivica.

Imamo scenu pred sami kraj predstave, kada se scena zamračuje i ostaje u mraku, dok se
publika osvjetljava. Čini mi se da je jedna od osnovnih intencija tog postupka da pokaže da
gledaoci nijesu puki posmatrači već učesnici priče. Ova predstava zapravo ima snažan i vrlo
direktan politički angažman. Neki ljudi iz politčkog života se vrlo lako prepoznaju, jasan je
politički kontekst. Zaključio je Vanja Kovačević.

Nakon toga se iz publike javio glumac Petar Novaković i iz glumačke vizure komentarisao
predstavu. Kazao je da je koncept predstave ostavio dobar utisak, pohvalio je glumce i čestitao
kompletnoj ekipi koja je radila na predstavi.

Zatim je riječ uze čuveni crnogorski glumac Slobodan Marunović. “Od predstave sam dobio ono
što sam i očekivao. Tu je već poznati rukopis profesora Dragana Koprivice, znamo svi njegovu
estetiku, vizuru, pojmanje svijeta, i ostale stvari koje sa sobom nosi kao umjetnik. Najistinitija
katedra danas na svijetu je pozorište, istinitije je od života, a mislim da je tu moju tvrdnju sinoć
potvrdio i profesor, isključujući glumce s scene i prebacujući taj plan gledalaca na život koji
živimo, život koji je postao stravična, ogromna pozornica, kako lokalno tako i globalno. Dječak iz predstave me podjestio na dječaka iz Limenog doboša, maestralnog romana Gintera Grasa. Dječak u tom romanu je voajer koji se zavuče ispod stola i posmatra šta se dešava, posmatra svijet iz takve vizure i to ostavlja veliki trag u njegovom kasnije životu, što on i prepoznaje. Sinoć smo prisustvovali zanimljivom pozorišnom činu, jednom finom doprinosu ovom Festivalu i njegovom jubileju”. Zaključio je Slobodan Marunović.