„Svako od vas raspravlja o pozorištu, ali kada pozorište raspravlja o vama, vi se vređate.“
(Nebojša Romčević: Karolina Nojber)
“Sve što je u svijetu incident, kod nas je sistem.”
(Dejan Dukovski: Bure baruta)

Drugog dana Festivala, odmah nakon otvaranja, u izvođenju Bjelopoljskog pozorišta igrana je
predstava „Vlast i njena opozicija“ po tekstu Nebojše Romčevića. Komad je posljednji dio
Romčićeve trilogije koju još čine „Laki komad“ i „Paradoks“. Dok se „Laki komad“ bavi
devedesetim godinama, „Paradoks“ dešavanjma 5. oktobra, „Vlast i njena opozicija“ fokusira se
na probleme koje mi danas živimo, te na taj način potvrđuje čuveni pozorišni stav da teatar
vrijedi samo ako govori o nama, sad i ovdje.

Pored Kovačevića, u razgovoru je učestvovao dio ekipe koja je realizovala predstavu. Tu je bio
režiser predstave Zoran Rakočević, i glumci: Slađana Bubanja Merdović, Predrag Vukojević,
Vlado Tomović i Jusuf Bajramspahić.

Rakočević je, odgovarajući na pitanje Vanje Kovačevića prvo govorio o motivu nastanka
predstave. Kako je istakao: “Motivi su svima jasni. U komadu se radi o potpunoj katastrofi
građanskog društva, puna su nam usta nezavršene, vječne tranzicije, koju trideset godina
čekamo da se otjelovi u neki novi prostor, neku društvenu zbilju, ali nikako da se otjelovi.“
Pored toga je istakao da komad govori o društvu srednjeg sloja koji je primoran da se snađe, da
postane bogati sloj, što je vrlo teško, ili da pređu u brojniju stranu koja preživljava“. Hvaleći
pisca drame Nebojšu Romčevića, Rakočević je istakao da pisac piše proste replike, replike
kojima ljudi komuniciraju svakodnevno, te se i prepoznaju u njima. Na taj način Romčević
potvrđuje svoj kvalitet, svoju spisateljsku slobodu, jednostavnost i bliskost publici. Romčević se
bez viskoh replika poigrava sa intelektualnošću, istakao je reditelj predstave. Rakočević je temu
komada sveo na licemjerje, uz još dosta pod-tematskih ravni. Slušamo priču o dostaojanstvu i
moralu, ali znamo da likovi prihvataju druge vrijednosti, a krajnji odgovor je licemjerje kao
društvena normala.

Vanja Kovačević napominje važnost faustovskog motiva prodaje duše, što je jasno primijetno u
ulozi koju je tumačio odlični Predrag Vukojević. On ističe da je poznanstvo od ranije sa
režiserom svima pomoglo u saradnji, da su iz iste vizure posmatrali tekst, i da su lako našli sebi
najbliža rješenja kojima će isti iznijeti na scenu. Priča komada je ono što je aktuelno, naša
svakodnevica, naš život. Glumci su kroz različite transformacije i različita stanja ulazili u uloge.
Predstava jasno ističe da smo na kraju, poslije svega ostali zadovoljni u laži, reći ćemo i da smo
uspješni. Laž je prikazana kao karekteristika zajednice, karakteristika porodice, i svakog lika u
predstavi. Ako pričamo o žanru predstave, ona je i drama, i komedija, i farsa, i teatar apsurda, i
društveno je angažovana, kazao je glumac Predrag Vukojević.

Na kojem su intelektualnom nivou likovu u predstavi Leka (Predrag Vukojević) i Kata (Slađana
Bubanja Merdović), na šta su sve spremni radi moći, novca i slave, a sve to na štetu, ili po
njihovom mišljenju na korist njihove kćerke (Lena Šebek), koju su oni i uništili. “Ne bih ovu priču
da lokalizujem, ali pozorište jeste umjetnost koja na najbolji način može da kritikuje društvo.
Publici smo u lice rekli, to smo mi! Ova redstava je ustvari ogledalo, priča o svima nama.
Problem je u nama, to je naša tužna realnost”, istakla je Slađanja Bubanja Merdović.

Kada gospodin Apostolović dolazi kod naših intelektualaca – antagonista, traži osobe bez
osobina, a čini se da sa druge strane svemu tome prkose Boro (Vlado Tomović) i Bosa (Sanja
Ćirović). Sjajni Vlado Tomović u sebi svojstvenoj i istovremeno vrhunskoj interpretaciji donosi lik
Bora, uz puno komičnosti i duha. Tomović ni u razgovoru nije izašao iz uloge, kazao je da bez
Bose (Sanja Ćirović nije prisustvovala razgovoru) ne može ništa da keže, jer je Bosa njegov
sufler.

Vazno je znati ono što je istakao voditelj programa, lik Bose ne postoji u originalnoj drami, već
je dopisan, rođen tokom pravljenja predstave. Lik Bose je sjajno osmišljen, pogotovo gledano iz
ugla teorije jezika. Bosa povremno izgovori po koji glas (slovo), te na taj način kao da svom
mužu Boru daju šlagvort. Izgovranje samo glasova možemu tumačiti na više načina, kako sa
stanovišta jezičkih funkcija, tako i kao sliku čovjeka iz naroda koji nikako da se izrazi, čitavog
života ostaje nedorečen. Bosa se od pozicije autoritativne žene koja na čudan dijaloški način,
slova koja izgovara pretvara u imperative, postaje žrtva nasilja svog muža, onako kako i ostali
likovi postaju žrtve sistema. No, iznenađujuće (ili možeda ne), Bosa na kraju postaje značajna
politička ličnost.

Tekst je pun velikih misli i rečenica, jedna od znakovitih rečenica ovog komada je Ako ima Boga,
pakao mi je zagarantovan. Kao i rečenica To je partijski novac, treba da se arči. Ove dvije
rečenice odvode u dvije krajnost, istakao je Vanja Kovačević.

“Mislim da sinoć nijesam uspio,” su riječi koje je prvo izgovorio glumac Jusuf Bajramspahić.
Odlični Bajramspahić je tumačio ulogu Apostolovića, lika koji bez puno pardona ulazi u tuđe
živote i svojim nemoralnim ponudama likovima nudi lažni uspjeh i sreću, sve to pogurano
ogromnim sumama novca koji daje. Bajramspahić ističe da je od publike očekivao drugačiju
reakciju, ogorčenost ili zvižduke, jer takav lik to i zaslužuje. Svoju glumačku veličinu potvrđuje
obećanjem da će se potruditi. Jusuf Bajramspahić ovim riječima možda suptilno poručuje ono
što je rekla i Slađana Bubanja Merdović, da je predstava zapravo ogledalo publici, te da u
gledalištu možda sjede Apostolovići.

Nakon obraćanja glumaca, iz publike se obratio prof dr. Dragan Koprivica, koji je prvo pohvalio
svečanu akademiju Festivala dramskih amatera, koja je održana prve noći Festivala, a zatim je afirmativno govorio i o samoj predstavi. Dramu je povezao sa Nušićevom “Gospođom ministarkom”, koju čak na jednom mjesti i citira Nebojša Romčević. Koprivica je napravio kopču i sa Čehovljevom dramom “Kameleon”. Čestitao je ekipi na sjajnoj predstavi, posebno pohvalio glumu Slađane Bubanje Merdović i Sanje Ćirović, te kao odlične istakao režiju i izbor teksta.

Zatim se obratio cijenjeni crnogorski reditelj Goran Bulajić koji je pohvalio način na koji je
predstava napravila stilski otklon u tumačenju Nebojše Romčevića, otklon koji nudi svedenu,
dramsku, pesimističnu varijantu teksta. Predstava je ostavila jak utisak, i jasno je vidljiv
kolektivni duh koji je očuvao radost igre, istakao je Bulajić.