“Šta je cilj, čemu trebamo predano težiti?”
(Vilijam Šekspir: Hamlet)

Šestog dana Festivala, u izvođenju Dramskog studija JU Centra za kulturu Rožaje, igrana je
predstava „Hamlet u doba marketinga“ , po tekstu i režiji Dragana Koprivice. Tekst predstave je
rađen po motivima “Hamleta” Vilijama Šekspira.
Sa Vanjom Kovačevićem, u razgovoru je učestvovao reditelj i scenarista predstave prof. dr
Dragan Koprivica.

Jan Kot u svojoj sjajnoj knjizi “Šekspir naš savremenik” kaže da se ne mogu iscrpiti svi aspekti
jednog dobrog djela, ali predstava koja je rađena po tom djelu mora biti bogatija za našu
savremenost. Čini mi se da je to bio jedan od osnovnih motiva nastanka predstave “Hamlet u
doba marketinga”. Razgovore najčešće počinjemo naizgled jednim banalnim, ali suštinskim
pitanjem. Koji su motivi, koji su razlozi nastanka ove predstave? Pitao je voditelj Vanja
Kovačević.

Mislim da se danas u umjetnosti većim dijelom sve svodi na postmodernu, tu famoznu riječ čije
značenje i ne znamo. U suštini to je pristup umjetnosti kojim se govori da je sve već rečeno i da
je nastupio period kada se mozemo na određeni način odazivati na već postojeće sadržaje.
Gledajući tako na svjetsku književnost, onda je po mom mišljenju “Don Kihot” prvi
postmodernistički roman, jer je nastao na osnovu velikog broja pikarskih-viteških romana. Tako
sam i ja pokušao da se odazovem na već poznatu priču o Šekspirovom “Hamletu”, nastojeći da
kroz nju provučem neke ideje koje mogu da prave mozaik. U ovoj priči sam počeo od dva
značajna momenta, od krize u školstvu, kao i uplivu marketinga, to jest reklama u sve pore
života, reklama koje konstantno iskaču i prekidaju svaki program koji pratimo. Radio sam sa
izuzetno talentovanom djecom iz Rožaja. Nadam se da će doći neki bolji reditelji koji će nastaviti
rad u Rožajama. Raditi sa djecom je za mene bila velika misija, to je veliki detalj u malom gradu.
Predstava je evo stigla do Bijelog Polja, a najavljena su gostovanja od Turske do Lukemburga. Na
festivalima često pominjemo radost igre,  ja mislim da sam sa ovom djecom uspio da pokažem
kako to izgleda, kroz namjerne greške, zaboravljanje teksta, svađu djece na sceni. Rožajci su
pokazali da imaju talentovanu omladinu, kazao je reditelj i scenarista predstave Dragan
Koprivica.

U čuvenom prepiru između Habermasa i Liotara na temu postmoderne, Habermas je jednom
prilikom rekao da je postmoderna samo još jedna nova nepreglednost. Jedna od karekteristika
postmoderne jeste neodredivost, ali to ipak nije stanje bez koncepta. Jednu od svojih veoma
značajnih knjiga Maurisio Feraris, savremeni italijanski mislilac je naslovio “Treba li nam Kant?”.
Dakle, on je pitao da li danas u vremenu uljuljkanosti i samodovoljnosti uopšte treba da se
bavimo velikim djelom, kao što je Kantovo djelo. Dakle, treba li nam danas Šekspir? Pitao je
Vanja Kovačević.

Ja sam, što bi se reklo, rukavicu bacio publici. Postavio sam otvoreno pitanje. Odgovori mogu
biti višestruki, predstava je otvorena, kazao je Dragan Koprivica.
Postoji nekoliko znakovitih rečenica u tom tekstu, jedna od njih je “Šta je cilj, čemu trebamo
predano težiti?” to zapravo sam Šekspir kaže, ali me zanima zbog čega je baš to pocrtano? Pitao
je Kovačević.

Htio sam da ukažem na jedan momenat koji se može označiti kao zabrinutost za književne
tokove u vremenu prozaike. Zabrinutost za proznu književnost. Ovo je bio jedan moj mali apel,
poziv da se presaberemo i zapitamo. Time nijesam ništa novo rekao, ali sam pokušao da na neki
način preskočimo rampu sjedenjem nastavnika (lik iz predstave) u publici, koji djecu opominje.
Kazao je Koprivica.

U predstavi postoje određene nedosljednosti, prije svega kada je riječ o jeziku. Miješanje
kolokvijalnog jezika, odnosno dijalekta sa ovih prostora i književnog jezika. Rekao je Vanja
Kovačević.

Nastojao sam da to zvuči izvorno, baš onako kako jeste. Ovo nije tip precizne predstave u kojoj
se vodi računa o jezičkoj preciznosti. Tu glume djeca jednoga kraja koji na svoj način koriste
jezik. Jezičke greške služe prikazu autentičnosti rožajskog kraja. Kazao je Dragan Koprivica.

Nakon toga se razgovor proširio i na publiku, svoja zapažanja su iznijeli reditelj Goran Bilajić,
glumac Petar Novaković, istoričar Edin Smailović, kao i mlađi dio publike, polaznici dramske
sekcije koju vodi glumac Petar Novaković. Razgovor je bio dinamičan, konstruktivan i veoma
zanimljiv.